Čovjek je otisao u brijačnicu da ošiša svoju kosu i skrati bradu kao i obično. Počeo je pričati sa berberom koji ga je zabrinuo. Pričali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.
Berber je rekao: “Pogledaj čovječe, ja ne vjerujem da Bog postoji kao što si ti to rekao. “Zašto si to rekao?“- upitao je čovjek.
„Pa to je tako jednostavno samo moraš izaći na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da Bog postoji da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti Boga koji dopušta ove stvari.“ Čovjek je zašutio jedno vrijeme misleći se, ali nije želio odgovoriti bez argumenata.
Berber je završio svoj posao, i čovjek je izašao iz brijačnice. Ubrzo nakon što je izašao iz brijačnice ugledao je čovjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan).
Onda je čovjek ponovo ušao u brijačnicu i rekao je berberu: „Znaš šta? Beberi ne postoje!“ „Kako ne postoje?“- upitao je berber. „Ne!“-čovjek je uzvikuo. „Oni ne postoje, jer da postoje ne bi bilo ljudi nesređenih, kao što je onaj na ulici.“
„Ah, berberi postoje samo što ljudi ne dolaze nama.“
„Tačno!”- potvrdio je čovjek.
„To je poenta. Bog postoji, samo što ljudi ne vjeruju u Njega, i ne klanjaju Mu se, i zato je toliko boli i patnje na svijetu.”
Nema komentara:
Objavi komentar