Sofra je bošča ili čaršaf koji se prostire na pod u sobi i sa te sofre se jede, objeduje, ruča ili iftari... Sofra se može prostrijeti na zemlju, može se servirati na siniji ili stolovima. Prava sofra se uvijek sterala, a jelo se na koljenima ili bar jednim podavijenim koljenom.
Sofre mogu biti domaće (kućne, porodične), bogataške sofre, sirotinjske sofre, iftarske sofre, sofre uglednika i dostojanstvenika, sofre ahbaba i prijatelja, mevludske, svadbene, poslovne a mogu biti i dječije.
Na sve sofre se posebno zove osim na porodičnu sofru, tamo su nas majka i babo jednom pozvali i pokazali nam gdje je sofra, onda kada smo progovorili i od tada mi znamo a da se ne zovemo gdje nam je mjesto za sofrom.
Na sve druge sofre osim majčine i babine sofre, moraš dobiti poziv i znati gdje ti je mjesto.
Kod nas Bošnjaka i muslimana odavno već postoje sofre i zna se redosljed kod sjedanja i pristajanja za sofru. Tako imamo sofru političara za koju prije izbora ima mjesta za svakoga, a poslije samo za odabrane.
Imamo još sofru pisaca i književnika, sofru glumaca i umjetnika, sofru biznismena i privatnika, sofru uleme i sofru islamske zajednice.
Neke sofradžije imaju bujruma u sve sofre, neki ne bi došli u svaku sofru i kada bi ih pozvali, a nekima nije dozvoljeno da miješaju sofre.
Obično su sve te sofre jedan zatvoreni krug za sitnu raju, mada i među tim velikim soframa ima još sofri koje se steru posebno i to su vjerovatno nove sofre i sofrice, samo ih treba dobro proučiti i ako ti nedaj Bože ustreba da ne moraš odmah tražiti mjesta i gurati se za velikom sofrom.
Sofre su naša Bošnjačka i muslimanska realnost i pred tim soframa ne treba zatvarati oči. Eto naprimjer, da bi došao do nekog našeg Bošnjačkog političkog ili vjerskog vođe, treba ti bezbroj sofrica proći, ako budeš imao sreće, a obavezno ti se na kraju ispriječe kuhari, mali ili veliki i konačno te zaustavi glavni starješina u jemek sobi, koji je ko biva šef te jemek odaje u kojoj se stere sofra i koji kaže ne može dalje...
E, kad se sjetim Sire ( historije Poslanikova života) i Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i kazivanja, da je do Poslanika mogao svako doći i siromah i prosjak i bogat i car, a da Poslanik nije pravio razliku, zaboli me namah želudac.
Za Poslanikovu sofru si mogao doći, a da se ne najavljujes i mogao si biti saslušan, nasavjetovan i veseo otići kući, istog dana. Kod Omera r.a., nije bilo šefa kabineta, šefa protokola, tajnika, sekretara, kod Omera r.a., si isti dan mogao biti lijepo dočekan i primljen.
Sofra je lijepa naša Bošnjačka i muslimanska tradicija, samo smo do te sofre napravili pregrade, tarabe i današnja nam sofra dođe više kao smetnja druženju i obilascima, nego za druženje i širenje ljubavi među ljudima, rodbinom, a o imanu i islamu, i da ne govorimo.
Nema komentara:
Objavi komentar