24. 04. 2009.

Ljubav je draga samo srcu onoga ko voli

Ljudi, navodi vam se primjer pa ga poslušajte:

Bio jednom jedan kralj. Čuo je za priču o dvoje ludo zaljubljenih - Lejli i Medžnunu. Saznao je da je Medžnun napustio svoj dotadašnji život u gradu i počeo živjeti u pustinji i na poljima.

Kralj pozva svoje vezire (ministre) i vojnike, te im naredi da mu dovedu Medžnuna u palaču. Vojnici odoše na polja, pronađoše Medžnuna i dovedoše ga pred kralja.

“Zašto si napustio društveni život, ostavio svoj dom a nastanio pećine i pustinje? Kako to da nisi osjetio slatkoću druženja?”, upita kralj.

“Ostavio sam svoju rodbinu i prijatelje jer su me krivili zbog ljubavi prema Lejli. Ah, kako bih volio da dođe dan kada će oni vidjeti njenu ljepotu i svi se u nju zaljubiti, i požaliti zbog svih ukora koje mi zbog nje uputiše!”, odgovori Medžnun.

Nastavio je pričati i pričati o Lejlinoj ljepoti do te mjere da je i kralj poželio vidjeti Lejlu. Naredio je vojnicima da mu ju dovedu.

Vojnici odoše do Lejlinoga plemena, pronađoše je i dovedoše pred kralja. Na kraljevo iznenađenje, Lejla bijaše mršava, tamnoputa i nimalo lijepa.

“Pa ona nije ništa posebno, sasvim je obična. Moje sluškinje ljepše su od nje. Nema sjaja, niti ljepote”, pomisli kralj.

Medžnun, osjetivši kraljeve misli, reče:

“Kralju, trebaš vidjeti Lejlin sjaj i ljepotu mojim očima. Moraš imati Medžnunovo oko kako bi ti se tajna njene ljepote otkrila.”


Dvoje zaljubljenih ploviše morem,

Iznenadna oluja sađe i plovidbu dalju ugasi,

Pohiti ribar, htjede dječaka da zgrabi

Al’ ovaj reče: “Tamo ljubav je moja, nju ti hajde spasi!”

I prije neg’ se utopio i umro, tiho šapnu:

“Ljubav o kojoj samo slušaš nije prava, nek te to ne obuzme,

prava ljubav je ne zaboraviti nikada dragu

čak ni kada dođe oluja, dušu da ti uzme.”


23. 04. 2009.

Dobročinstvo drugima čini te širokogrudnim

Dobrom čovjeku ljepota je ime, dobrota slika, a dobro hrana. Oni koji čine dobro drugima prvi osjećaju korist i slast tog čina. Nalaze plodove tog dobra u svojim dušama, odgoju, osjećajima, te osjećaju širokogrudnost, mir i spokoj.


Zbog toga, kada se teške nedaće spuste na tvoju dušu, kada budeš bolom ophrvan, drugim učini dobro. Tako ćeš osjetiti olakšanje i spokoj. Gladnog nahrani, mazlumu pomozi, nevoljnika iz nedaće spasi, bolesnika posjeti, onome ko nema udijeli, i osjetit ćeš kako te sreća ispunjava.


Činjenje dobra poput je miomirisa, koji koristi onome ko ga nosi, ko ga prodaje i ko ga kupi. Oni koji čine dobro u srcima uzgajaju plemenito bilje koje će ih liječiti kad naiđu poteškoće.


Trajna sadaka jeste i to da se lijepo nasmiješiš i budeš uljudan prema siromasima, "pa makar da vedar i čio budeš kada se s bratom sretneš". Namrštena lica obznanjuju rat svima onima koje susretnu.


Jedna prostitutka zbog toga što je žednog psa napojila iz svoje ruke dobila je za nagradu Džennet, čije je prostranstvo poput Zemlje i nebesa. Naime, Onaj Koji nagradu daje pun je milosti, oprosta, zahvalnosti i dobrote. On voli dobro i neovisan je od bilo čega.


O vi koji se nalazite u stalnom nemiru i strahu, uđite u vrtove dobra, posvetite se drugim. Dajte im darove, utješite, pomozite i ugostite ih, samo tako osjetit ćete sreću u njenoj punini.

"... ne očekujući da mu zahvalnošću uzvrati, već jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevišnjeg stekao, i on će, zbilja, zadovoljan biti!" (El-Lejl, 29, 30, 31. )


Aid el-Karni, "Ne tuguj"

03. 04. 2009.

Ne očekuj zahvalnost ni od koga

Allah je ljude stvorio da Ga spominju i sjećaju Ga se.

Dao im je opskrbu da bi Mu zahvalni bili. No, većina ljudi ne misli o Njemu i svoju hvalu iskazuju nekome mimo Njega. Osjećaji nevjerstva, poricanja i nijekanja blagodati obuzimaju duše, zato se ne čudi ako neki ljudi poreknu neko tvoje dobro djelo, zaniječu tvoje dobročinstvo i zaborave tvoju dobrotu. Naprotiv, samo zbog toga što si im dobro učinio, očekuj da te neprijatelji napadnu, da ti zavide i mrze te. "A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja Svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili" ( Et-Tevba, 47. ). Ako zaviriš u knjigu ovoga života, naići ćeš u njoj na priču o ocu koji je odgojio svog sina, hranio ga, oblačio, podučavao, koji je bio budan da bi njegov sin mogao spavati, bio je žedan da bi on pio, umarao se da bi on odmarao. No, kada je sin porastao i ojačao, prema ocu ponašao se kao prema psu olinjalom, ponižavao ga, prezirao, grdio, sramotio i tukao.


Zato neka se smire oni čiju su dobrotu mnogi ljudi prezreli i zanemarili i čija je volja klonula. Neka se raduju nagradi koju će im dati Onaj Čije riznice ne mogu presahnuti.


Ovim jetkim riječima ne želim te odvratiti od činjenja dobra, nego te savjetujem da budeš spreman na nijekanje i poricanje dobročinstva koje učiniš. Zato ne padaj u očaj kada vidiš ljude kako to čine.


Dobra djela čini u ime Allaha, jer ti si u svakom slučaju pobjednik. Tako ti neće naštetiti njihovo nijekanje, ni prezir. Potom zahvaljuj Allahu jer si dobročinitelj, a oni griješnici, a ruka koja daje bolja je od one koja je škrta. "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!" (Ed-Dehr, 9)


Veliki broj pametnih ljudi ne može se načuditi koliko obični ljudi niječu blagodati, kao da nisu riječi Uzvišenog kojima On opisuje takvu vrstu ljudi: "On nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade" ( Junuz, 9. ). Stoga se nemoj začuditi kad nerazumnom čovjeku pokloniš olovku, pa ti on njome napiše kakvu porugu, ili ako mu pokloniš lijep štap na koji se može oslanjati i stoku svoju tjerati, pa ti on njime glavu odrubi. Ovo je princip kod nerazumnih ljudi kada je riječ o Allahovim blagodatima, pa šta onda ti i ja očekujemo ?!

Aid el-Karni, "Ne tuguj"

Kako se suprostaviti griješnoj kritici?

Nerazumni i oholi ljudi psuju Stvoritelja, Gospodara, Koji nam opskrbu daje i grde Jednog, Jedinog Boga. A šta drugo očekivati kada smo svi zajedno dio svijeta koji je prepun zabluda i pogrešaka? U svom životu naići ćeš na bespoštedan rat pun gorkih i griješnih kritika. Suočavat ćeš se sa surovošću, namjernom pakosti i ponižavanju sve do svoje smrti. Od ovakvih ljudi možeš pobjeći ako iskopaš kakvu duboku jamu u zemlji ili se na nebo popneš. No, sve dok živiš među njima, budi spreman da će ti željeti zlo, pakostiti, na plač te tjerati, tvoju srdžbu izazivati i neće ti davati mira.


Znaj da onaj koji sjedi na zemlji ne može pasti i da ljudi ne udaraju mrtvog psa. Ali su kivni na tebe ako ih pretekneš u dobru, znanju, odgoju ili imovini. Tada si ti za njih najveći griješnik koji se ne može pokajati sve dok se ne odrekneš svojih sposobnosti i blagodati kojima te Allah obasuo, sve dok se ne ogradi od pohvalnih svojstava i plemenitih namjera, te tako postaneš glupan, niko i ništa. Upravo ovo žele. Zato se suprostavi svim ovakvim osobama, njihovim pogrdama, kritikama i ponižavanjima. Budi poput tihe i neustrašive hridi o koju će se razbiti ledene sante. Ako budeš slušao njihove riječi i saosjećao s njima, ispunit ćeš njihove želje o uništenju tvog života. Stoga, budi velikodušan, ali se od njih okreni i neka te ne žalosti njihovo spletkarenje. Njihove griješne i neumjerene kritike samo ukazuju na veličinu tvoje duše i jačinu tvoga srca.


Nikada ih nećeš moći ušutkati, njihove jezike obuzdati, ali možeš uništiti njihovu nerazumnost i kritike svojim neobaziranjem na sve to, kao i riječima: "Reci: 'Umrite od muke!'" ( Ali Imran, 119. ). Njihova ćeš usta zatvoriti tako što ćeš još više činiti dobra djela i steći što više dobrog odgoja. Ako želiš da te svi prihvate, da te svi vole i smatraju kako nemaš mahane, onda tražiš nemoguće ili si se predao nedostižnim nadanjima.

Aid el-Karni, "Ne tuguj"