Ev malo preturam ovaj Net da vidim može li se "istresti" poneka misao... Potaknut jednim linkom odlučih da nešto zapišem, mada mnoge ovce ovo neće shvatiti (u daljnjem tekstu objasniću pojam OVCE). Iznenadio sam se informacijama koje iznosi jedan (meni lično apatičan) govornik.
Veli on... U Skandinaviji, ja mislim da je govorio o Norveškoj, gdje je najviši životni standard u Evropi i mislim u svijetu, se desi preko 5000 samoubistava godišnje (i to je ohrabrujući podatak za njih jer zna biti i više)...
Postavim ja sebi pitanje pa ZAŠTO ??... Imaju sve što zamisle... mnogi Bosanci se ispale na Zapad u potrazi za "boljim" životom, i nađu li ga ?? (ako ko ima primjer bujrum, volio bih znati nekog ko se usrećio).
Jel bolji život imati BMW od 100.000KM, vilu u Bosni (u kojoj provede 1mj. godišnje), imati djecu koja imaju svoje živote (starci ne zanimate me), svoje ZETOVE iako su djeca muška, pa onda i žena ima "kućnog prijatelja", imati jedno dijete i 3 paščeta itd...
I ako kažeš bilo šta protiv takvog načina života (gdje je SVE NORMALNO ) odmah dobiješ etiketu EKSTREMIST ili TERORISTA i ZAOSTALI BALKANAC...
Helem odoh podaleko, ali ko neće da bude OVCA nek' se malo izmakne na kakvo "brdo" i pogleda odozgo taj "bolji život".
I još par stvari koje zapamtih od tog govornika (da ga ne nazivam stručnim izrazima)...
U Zemlji snova, tačnije USA, za kojom nam često izleti uzdah kad vidimo dobro uštimani život amerikanaca, se svake godine u prosjeku UBIJE 30.000 ljudi (ovaca), to znači da svakih 17 min. jedna osoba u USA sebi oduzme život, dok ja napišem ovaj tekst Azrail je odradio 2 posla. Da malo uporedim, svake godine u USA jedan grad kao Cazin, Bužim, B.Krupa, Hadžići, Vogošća izvrši samoubistvo, cijeli grad MRTAV svake godine. Zanima me kako li će tek sad biti kad ekonomska kriza pokaže svoje stvarno lice...
Sad o ovcama malo...
Ljudi se često spuste na nivo životinje, ali još češće i niže pa nema životnje koja je slična nekim ljudima.
Ali ovce su dobar primjer za opisati današnje ljude, jer ipak ljudi su dobri kao ovce, ali čobani im kroje sudbinu.
Čobani kako kažu, tako je. Ovce u sebi misle (ili ne misle) "ma super, samo da ja ne mislim puno, da se ne zamaram."
Ali mislim da je vrlo teško nekom da shvati ovo i da proguta u sebi da je ovca (ko, JA, ma jok ja sam pametan i školovan, šta se ovaj Muamer umislio i konta da je pokupio svu pamet svijeta).
GOVORIM IZ LIČNOG ISKUSTVA.
Treba li doći skoro do dna, ili do samog dna, da bi se čovjek zapitao ČEMU SVE OVO...
Kad se čovjek osvrne oko sebe i vidi kako neki ljudi žive, shvati da su svi njegovi problemi SMIJEŠNI.
Kaže Stephen R. Covey, u knizi "Sedam navika uspješnijh ljudi",
"...svaki čovjek u životu ima par trenutaka koji se nazivaju -AAHH- trenuci".
AAHH trenuci su najčešće izazvani SMRĆU bližnjih ili nekim drugim stresnim događajem koji zadesi čovjeka (saobraćajne nesreće i sl.), pa nam dođe iz guzice u glavu...
Da li treba čekati AAHH trenutke, da bi rekli bližnjima da ih volimo, da bi se nasmijali i kad nam je najteže, jer znamo da smo sretni, ponavljam i kad nam je najteže, da bi se zapitali šta sam uradio na ovom svijetu da me se neko sjeti kad me više ne bude, i na kraju, da li je smrt kraj mog postojanja...
Mislim da je za prvi blog poprilično dosta od mene, i previše filozofiranja, ali shvatiće ovo oni koji su barem jednom doživjeli AAHH trenutak.
I da završim jednim stihom Ede Maajke...
" ponekad ne valja pametan, bolje biti glup"
Nemoj ti meni puno pametovati, neću ja da meni sin zeta dovede, nit' hoću da mi se kćerka fuca sa bojfrendima, nit' hoću da mi žena ima "prijatelje", nit' hoću da pola života posvetim vraćanju kredita za vilu i za limuzinu, nit' hoću ženu "avion" pa da se raja okreće i kaže "waaau, jes mu dobra zenka", hocu djecu neću cuku, neću da gledam po ulici kako se žvalje muškarci sa ženama i sa muškarcima itd...
Veli on... U Skandinaviji, ja mislim da je govorio o Norveškoj, gdje je najviši životni standard u Evropi i mislim u svijetu, se desi preko 5000 samoubistava godišnje (i to je ohrabrujući podatak za njih jer zna biti i više)...
Postavim ja sebi pitanje pa ZAŠTO ??... Imaju sve što zamisle... mnogi Bosanci se ispale na Zapad u potrazi za "boljim" životom, i nađu li ga ?? (ako ko ima primjer bujrum, volio bih znati nekog ko se usrećio).
Jel bolji život imati BMW od 100.000KM, vilu u Bosni (u kojoj provede 1mj. godišnje), imati djecu koja imaju svoje živote (starci ne zanimate me), svoje ZETOVE iako su djeca muška, pa onda i žena ima "kućnog prijatelja", imati jedno dijete i 3 paščeta itd...
I ako kažeš bilo šta protiv takvog načina života (gdje je SVE NORMALNO ) odmah dobiješ etiketu EKSTREMIST ili TERORISTA i ZAOSTALI BALKANAC...
Helem odoh podaleko, ali ko neće da bude OVCA nek' se malo izmakne na kakvo "brdo" i pogleda odozgo taj "bolji život".
I još par stvari koje zapamtih od tog govornika (da ga ne nazivam stručnim izrazima)...
U Zemlji snova, tačnije USA, za kojom nam često izleti uzdah kad vidimo dobro uštimani život amerikanaca, se svake godine u prosjeku UBIJE 30.000 ljudi (ovaca), to znači da svakih 17 min. jedna osoba u USA sebi oduzme život, dok ja napišem ovaj tekst Azrail je odradio 2 posla. Da malo uporedim, svake godine u USA jedan grad kao Cazin, Bužim, B.Krupa, Hadžići, Vogošća izvrši samoubistvo, cijeli grad MRTAV svake godine. Zanima me kako li će tek sad biti kad ekonomska kriza pokaže svoje stvarno lice...
Sad o ovcama malo...
Ljudi se često spuste na nivo životinje, ali još češće i niže pa nema životnje koja je slična nekim ljudima.
Ali ovce su dobar primjer za opisati današnje ljude, jer ipak ljudi su dobri kao ovce, ali čobani im kroje sudbinu.
Čobani kako kažu, tako je. Ovce u sebi misle (ili ne misle) "ma super, samo da ja ne mislim puno, da se ne zamaram."
Ali mislim da je vrlo teško nekom da shvati ovo i da proguta u sebi da je ovca (ko, JA, ma jok ja sam pametan i školovan, šta se ovaj Muamer umislio i konta da je pokupio svu pamet svijeta).
GOVORIM IZ LIČNOG ISKUSTVA.
Treba li doći skoro do dna, ili do samog dna, da bi se čovjek zapitao ČEMU SVE OVO...
Kad se čovjek osvrne oko sebe i vidi kako neki ljudi žive, shvati da su svi njegovi problemi SMIJEŠNI.
Kaže Stephen R. Covey, u knizi "Sedam navika uspješnijh ljudi",
"...svaki čovjek u životu ima par trenutaka koji se nazivaju -AAHH- trenuci".
AAHH trenuci su najčešće izazvani SMRĆU bližnjih ili nekim drugim stresnim događajem koji zadesi čovjeka (saobraćajne nesreće i sl.), pa nam dođe iz guzice u glavu...
Da li treba čekati AAHH trenutke, da bi rekli bližnjima da ih volimo, da bi se nasmijali i kad nam je najteže, jer znamo da smo sretni, ponavljam i kad nam je najteže, da bi se zapitali šta sam uradio na ovom svijetu da me se neko sjeti kad me više ne bude, i na kraju, da li je smrt kraj mog postojanja...
Mislim da je za prvi blog poprilično dosta od mene, i previše filozofiranja, ali shvatiće ovo oni koji su barem jednom doživjeli AAHH trenutak.
I da završim jednim stihom Ede Maajke...
" ponekad ne valja pametan, bolje biti glup"
Nemoj ti meni puno pametovati, neću ja da meni sin zeta dovede, nit' hoću da mi se kćerka fuca sa bojfrendima, nit' hoću da mi žena ima "prijatelje", nit' hoću da pola života posvetim vraćanju kredita za vilu i za limuzinu, nit' hoću ženu "avion" pa da se raja okreće i kaže "waaau, jes mu dobra zenka", hocu djecu neću cuku, neću da gledam po ulici kako se žvalje muškarci sa ženama i sa muškarcima itd...
... Neka volim ja biti "glupi bosanac"........ evo kljukuše kakav McDonalds...
Muamer Boja
Nema komentara:
Objavi komentar