Griješnik se prenu i upita suzu: ''Zbog čega si kanula?''
''Zbog vreline u tvom srcu.'', reče suza.
''A šta je to ispunilo moje srce vatrom?'', upita griješnik.
''Grijesi!!!'', reče suza.
''Zar grijesi utječu na vrelinu srca?!'', začudi se griješnik.
''Da, zar nisi čuo za Poslanikovu dovu: 'Allahu moj, saperi moje grijehe vodom, snijegom i ledom.' Svaki put kad Allahov rob počini neki grijeh, u njegovom srcu se potpali vatra, koju gase jedino voda i led.'', pojasni mu suza.
''Istinu govoriš. Ja osjećam mrtvilo i tjeskobu i mislim da je to zbog grijeha.'', požali se griješnik.
''Naravno. Zaista grijesi ostavljaju posljedice na onoga ko ih čini! Pokaj se Allahu, Allahov robe.'', reče mu suza.
''Ja osjećam grubost u srcu, pa kako si uspjela iz njega izaći?'', upita griješnik.
''To je tvoja priroda, Allahov robe! Ljudi su danas zapostavili svoja srca, teško je naći bogobojazno srce koje je u stalnoj vezi s Allahom, osim malo njih.'', odgovori suza.
''A zašto?!'', upita griješnik.
''Ljubav prema dunjaluku. Ljudi su očarani dunjalukom, osim onih kojima se Allah smilovao. Znaj, dunjaluk je poput zmije, očara te svojom ljepotom, a ubije te svojim otrovom. Tako i ljudi, naslađuju se dunjalučkim ljepotama ne gledajući u otrov koji ih ubija.'', odgovori suza.
''A šta je otrov?!'', upita griješnik.
''Grijesi!!! To je otrov koji truje srce, pa ako se ne odstrani iz njega, srce umire.'', reče suza.
A kako da očistim srce od tog otrova?!'', upita griješnik.
''Kaže Allah: ''I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.'' (Ali Imran, 135.)'', reče suza.
Gospodaru, oprosti nam grijehe naše, primi pokajanja naša i očisti i oživi naša srca. Amin!