“Naredi porodici svojoj namaz i u tome budi ustrajan. Od tebe opskrbu ne tražimo, Mi tebe opskrbljujemo, a sretan kraj bogobojaznima pripada!”
* * *
Šejh Feth el-Mosuli prenosi slijedeću priču:
Jednom vidjeh nekoga momčića kako ide džunglom. Činilo se kao da nešto izgovara. Nazvah mu selam i on uljudno odgovori. Upitah ga: “Kamo ideš?” Odgovori: “Odoh Allahovoj kući (u Mekku).”
Potom upitah: “Šta to učiš?” Reče: “Kur’an.” Potom primjetih: “Veoma si mlad, obavljanje hadža još uvijek nije za tebe obaveza.” Na to objàsni: “Vidio sam smrt kako dolazi ljudima mnogo mlađim od mene, stoga hoću da sam za nju spreman kada mi pokuca na vrata.”
Uzbuđen prokomentirah: “Tvoji koraci su malehni, a tvoje odredište daleko!” Odgovori mi: “Moje je da činim korake, a Allahovo je da me odvede do moga odredišta.” Nastavih ga zapitkivati: “Gdje ti je opskrba, gdje ti je prijevoz?” Odgovori: “Moj jekin (ubjeđenje) moja je opskrba, a moje noge moj su prijevoz.”
Objasnih mu: “Pitam te za hljeb i vodu?” S uzbuđenjem odgovori: “Dragi šejh, ako te neko pozove svojoj kući, da li bi bilo uljudno da sa sobom poneseš hranu?” Uzviknuh: “Nikako!” Na to, dječak pojasni: “Vidiš, slično je i sa mnom, Gospodar moj pozvao je Svoga slugu Svojoj Kući. Jedino slabost jekina (ubjeđenja) čini da mislimo kako nije moguće drugačije otići nego noseći sa sobom hranu. Usprkos tome, misliš li da će Allah dragi dozvoliti da propadnem?” Odgovorih: “Nikada!” Potom ode.
Kasnije, vidjeh ga u Mekki. Priđe i upita me: “Šejh, da li si još uvijek slaboga jekina (ubjeđenja)?”
(Iz djela: Stories of the Pious)
* * *
Rekao je Allahov poslanik Muhammed, alejhisselam:
