Naša džennaza

Džennaza je, dragi moji, namaz, koji se klanja umrlim muslimanima i muslimankama. Džennaza se klanja svakom onom ko se rodi živ, proplače, pa umre. Džennaza je zadnje što možemo učiniti za onoga ko odlazi sa ovog svijeta. Džennaza će se obaviti svakome, muslimanu i muslimanki, koji su u svom životu pokazivali znake islama i koji nisu izričito bili protiv da im se obavi taj obred.

Džennaza je nešto što nam se približava tako hitro da malo haman o tome i razmišljamo. Da vam pravo kažem i nije nikome milo da misli o tome. A da valja umrijeti i ruke pružiti nizase, zatvoriti oči i zadnji put pogledati ovaj lijepi dunjaluk i uzdahnuti posljednji put, to je istina koju znaju i mala djeca.

Svaka dženaza je provjera i testiranje naše spremnosti za smrt i susret sa svojim gospodarom. Džennaza je prilika da vidimo, kako će to otprilike biti i sa nama. Plač, sakupljanje ljudi na jednom mjestu, kopanje kabura, gasuljenje umrlog, zamotavanje u ćefine sve su to alameti džennaze. Dragi Allahu, kada se samo to nama ne bi dogodilo. Dragi Allahu, radi čega smo rođeni, zašto živimo, kuda idemo, kuda hitimo?

Zar baš valja leći u vlažnu, hladnu, crnu zemlju? Zar ćemo biti hrana crvima, zmijama, gušterima, miševima?

Džennaze dolaze, redaju se svuda oko nas. Danas u ovoj mahali, sutra u onoj, juče u onom, danas u ovom selu. Novine, radio, televizija, javljaju da je onaj preselio u 30., 40., 50., 60., 70., 80., 90. godini. Taj što je umro bio je slikar, novinar, težak, muhadžir, Bošnjak, Turčin, Amerikanac...

Za džennazu, pogotovo svoju, se tesko pripravljati i spremati. Naši stari su znali vrlo dobro šta ih čeka, pa su ostavljali testamente i u njima natanko napisali, ko će ih okupati zadnji put, gdje će ih ukopati, koliko para ostavljaju za džennazu i koliko hodža će ih otpratiti na zadnji ispraćaj. Drugi naši sa sela su i prije 20 godina znali osjeći daske i ostaviti ih na tavan. Treći su svoje ihrame koje su donijeli sa hadža čuvali i odredili da ih u njih zamotaju u njima ih spuste u mezar.

Drugima se džennaze klanjaju, a naša se približava nevjerovatnom brzinom. Bože daj da na mojoj džennazi bude dosta onih, koji će je klanjati i ispratiti me tamo, gdje ću ostati sam sa Munkirom i Nekirom.

Nijaz Salkić