Dva su muškarca posjetila mudraca želeći ga upitati za savjet. „Pogriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći što nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili?“, upitaše ga.
„Kažite mi svoje grijehe“, reče im mudrac.
„Učinio sam veliki grijeh“, odgovori prvi muškarac.
„A ti?“, upita mudrac drugog muškarca.
„O“, odgovori ovaj, „ja sam počinio puno malih grijeha “.
Mudrac je dugo razmišljao. „Evo što morate napraviti“, konačno reče. „Pođite i za svaki grijeh koji ste počinili donesite po jedan kamen koji će odgovarati težini počinjenog grijeha.“
Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati s iznimno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio, i stavi ga pred mudraca. Nakon dugog vremena stiže drugi muškarac noseći bez napora vreću kamenčića. I on ih stavi pred mudraca.
„Sada“, reče mudrac, „uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli.“
Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo.
Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je ta zadaća preteška.
„Moraš znati, sinko moj, da su grijesi kao kamenje. Što čovjek počini teži grijeh, to dublje shvaća težinu grijeha, a kad se iskreno kaje, tada mu je oprošteno.
Ako čovjek ponavlja manje grijehe, ne osjeća posebnu krivnju pa mu zato nije žao i ostaje griješnik. Sada vidiš koliko je doista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijeha.“
Nema komentara:
Objavi komentar