Bosna - gdje si bio ti tad, kad je bilo najteže

Biti musliman među muslimanima je lahko. Ne znam kako je biti musliman u Evropi, ali znam da biti musliman u “Patronatu” je teško.

Vraćam se iz još jedne bitke za opstanak, pomalo umoran, ali sretan što smo i ovaj put uz pomoć Allaha dž.š. uspjeli stati na put dušmanima, i što smo još jednom stali na put, put za očuvanje svoje vjere, kulture, tradicije….

Gore su moji muslimani prisebni, razboriti, strpljivi i smireni i nikad ni na trenutak nismo pomislili ni na novac, ni izlaske, niti djevojke. Gore se misli na džennet i rahatluk, biti šehid ili gazija.

Ponosan što sam još jednom zaklonio moj dom, vatan i jetime bošnjačke, vraćam se u patronat. Na kapiji grada dočekuje me buka motora, izlozi i reklame nanovo otvorene kafane, kolone “koka” u helankama i minićima vuku se prema svome izgubljenom svijetu, u kafiće, tamo ih sigurno čekaju frajeri s minđušama u uhu, kojima je strano maskirano odijelo i ovaj moj osjećaj.

Koračam i kontam. Jadnici. I nakon svega ostali su hajvani i još srljaju u svijet zablude.

Ispred mene Musala, žubori šadrvan, za trenutak zamirisa Bosna. Zatvorim oči i nađoh se u šeheru punom rahatluka.”Iz bašče zamirisa đul,čaršijom iz prvog sokaka prolomiše se zvuci saza, a sa čardaka, iza mušebeka odjeknu djevojačka pjesma.” To je bio san.

Trgnuše me iz sna zvuci kafića: ”Beybi yes,beybi no.”Otvorim oči i vidim “Patronat”

kako je svu tradiciju i ljepotu moga grada zbio u moje srce, a on se raskomotio po Musali.

Koračam kroz gungulu i učini mi se da neko naziva selam. Ugledah u uglu dvije pokrivene djevojke, maš’Allah. Žure da prođu gužvu, ovi iz gužve nas preziru što smo muslimani i što vršimo farz.

Preziru mene u maskiranom, a njih u hidžabu.

Esselamu aleykum – aleykumu selam.

Više ništa nismo trebali reći jedni drugima. Naše duše su se razumjele, a naše misli bile su okrenute u istom smjeru. Jedva smo od silne buke čuli ezan sa napola porušene munare. Nadu za život pružio nam je potočić vjernika, koji se ulijevao u džamiju. Sa usana su potekle riječi Kur’ana: ”Nasrun minnallah, ve fethun karib, ve beširil mumminin: pomoć je od Allaah, pobjeda je blizu i obraduj vjernike.”

U našim srcima ostala je nada i vjera u Allaha dž.š. da će jednom od ovog potočića vjernika koji se ulijeva u džamiju buknuti izvor plahovite rijeke koji će pred sobom odnijeti “Patronat”, a iza sebe ostaviti Bosnu iz mog sna.

Mirsad Puce “Avlija snova”