09. 03. 2009.

Mevlud - rođenje

Mevlud je dan rođenja našeg Poslanika Muhammeda a.s. Dakle, mevlud je sinonim za rođenje i promjenu načina života. Mevlud je za nas Bošnjake značio veselje i praznik, dobru sofru za našu djecu, a tekbiri i ilahije su tada na širom otvorena vrata, ulazili u naše kuće.

Mevlud je obavezno okitio naše domove ahmedijama, kako hodžinskim i hadžijskim, isto toliko i serbabima na glavama naših djedova i amidža. Kada bi se proučio carski mevlud u našoj mjesnoj džamiji, svečanost mevluda se selila u naše kuće. Mirisale su kuće i avlije od halve, hurmašica, resedije, halebije, tirita i riže pripravljene na ovaj ili onaj način.

Helem nejse, mevlud za nas Bošnjake nije bio samo puki rođendan Poslanikov, on je za nas bio najveće veselje koje smo izražavali baš na mevludu, što smo, eto, muslimani i što dočekasmo još jedan Rebiu-l-evvel .

Bio je to i ushit što dočekasmo još jednu godinu živi i zdravi u našoj Bosni u dini islamu i u svojoj kući bosanskoj. Mevludom je Bošnjak svečano otvarao dućane i magaze, radnje i kahve. Nije se moglo desiti da neko useli u stan jal' u kuću, a da ne pozove svoga hodžu, rodbinu, komšije i prijatelje, a da u kući ne prouči mevlud.

Mada nije propisana verzija mevluda koji bi se učio po kućama, najpoznatiji je zasigurno onaj od hafiza Saliha Gaševića. Počinjao je: "Od Allaha koji trazi pomoci..." Tu su još i Zenunovićev, Bašagićev, Kadićev. Do sada je izašlo puno opisa rođenja Muhammeda a.s., u stihu a biće ih još, a sve je to dokaz koliko muslimani vole svoga Poslanika.

Posebno bogat mevlud je uštimao i oko izvođenja okupio biranu ekipu, naš sevdalija i harmonikaš Omer Pobrić, Visočanin i Bošnjo naš. Kada ga je prvi put na svom čardaku u Visokom učio, usput je to snimio na kasete i CD-e, opremio sa knjigom i notnim zapisom, k tome svemu dodao jedan tespih, bogato opremio i poslao u knjižare.

Dok na carski mevlud u džamiji dolazi ko god hoće, na onaj u kući dolaze samo pozvani i birani gosti. Svi se svečano oblače, a poneki muški stave i fes na glavu, a mi djeca kape bjelice koje smo dobili od hadžija koje su te godine išli na Ćabu.

Nejma ljepše eglene i muhabeta od onoga koji se započne na mevludskom sohbetu. Naročito su lijepu eglenu imali naši stari i dobri, mudri Bošnjani, sa bijelim bradama i velikim turbanima omotanim oko fesa jal kape bere. Dok bi oni tako pričali bijele brade bi se tresle u ritmu eglene, a u fildžanu bi se kahva i ohladila dok bi se riješila i privela kraju kakva mes'ela jal' stara priča.

Poslije proučenog mevluda na kojem je obavezno bio mjesni imam i muezzin (imućniji muslimani su zvali i poznate hodže iz okoline), sterala bi se sofra, muška, ženska i dječija, klanjala bi se jacija i onda bi krenuo muhabet duboko u noć uz suhe šljive, suho meso i sir, te ders i pitanja okupljenih džematlija.

E, ahbabu moj i dostovi dragi, na mevludu našem bosanskom je posebno slatko i drago šerbe naše mevludsko. E, jest bilo slatko i skupo, vrijedno i dragocjeno. Kakva je samo doletjela onoga kome je ponuđena maštrafa šerbeta. Nikada se nisi mogao previše napiti niti je mogao insanu naškoditi.

Na mevludu se nije samo mevlud učio, domaćin bi iskoristio priliku da se se sjeti i svoje umrle rodbine pa smo često i zikir činili i tevhid učili u dugim zimskim, ili u ljetnim kratkim noćima, pa smo često znali poslije mevludske noći cijeli dan zijevati.

Dragi moji, mevlud je stara bošnjačka, a ako hoćete i bosanska tradicija. Ona se prenosila s koljena na koljeno. S druge strane, poslije ratnog vihora koji je zahvatio i našu domovinu, mevlud je u nekim krajevima domovine izgubio na tradiciji i dosljednosti djedovskim principima. Posebno je to vidljivo nakon raznih tumačenja od neke uleme da je mevlud novotarija ili kako rekoše moderno, bid'at.

Bilo kako bilo valja nama čuvati i očuvati mevlud i okupljanja naša i gorljivost našu i ljubav prema Poslaniku koju izražavaše naši preci, preko mevludskih svečanosti. Neka nove uleme i neka i takvih tumačenja, ipak je mevlud naše nasljeđe i način da tekbir, tehlil (La ilahe illellah) i tahmid (elhamdulillahi) dopre i do onih koji nisu često u našim mesdžidima i džamijama a nađu se na mevludima. Jašta i dabome, kako pasalo i odgovaralo kome.


Nijaz Salkić

Nema komentara:

Objavi komentar