Bog nafaku dijeli

Dva siromaha hodaše po Carigradu. Jedan vikaše: „Pomozi, Bože!“ A drugi: „Pomozi, care!“ Caru, slušajući ovog drugog siromaha, dosadi, te naumi ga obogatiti. Zato ga pozva k sebi, pa mu dade hljeb u kome su bili dukati, te reče: „Ne viči više po čaršiji, idi kući i budi sretan!“ Siromah, ne znajući šta je u hljebu, krenu kući. Na putu sretne onog drugog siromaha i pripovijedi mu sve što se s njim zbilo, te još ponudi ovog drugog da mu proda hljeb, pošto je bio težak, a njemu se činilo da nije dovoljno pečen. Siromah koji je vazda vikao „Pomozi, Bože“ prihvati ponudu i dade mu za hljeb nekoliko dinara što je imao kod sebe. Kad dođe kući, zareže hljeb i na veliko čudo iz njega ispade gomila dukata, te od toga dana prestade prositi. Siromah koji je vikao „Pomozi, care“ prinuđen bi i dalje prositi. Kad to car spazi, dozva ga k sebi i cijelu stvar ispita. Kad je sve saznao, reče: „Ne koristi ti više vikati pomozi care. Bog nafaku dijeli!“

Hikaja