Sjedio jednog dana neki slijep čovjek na stepenicama neke zgrade, sa šeširom kraj nogu i kartonom na kome je pisalo: "Slijep sam, molim vas, pomozite mi."
Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se i vidio da u šeširu ima samo nekoliko metalnih novčića. Sageo se da mu pruži pare, a zatim i ne pitajući uze karton i na pozadini napisa novu poruku.
U toku popodneva isti slučajni prolaznik se vratio do slijepog čovjeka i vidio da mu je sada šešir pun novčića i novčanica. Slijepi prosjak ga je prepoznao po koraku i upitao ga je da on nije taj koji je nešto napisao na kartonu i šta je to moglo biti. Na to će prolaznik: "Nisam napisao neistinu, samo napisah tvoju poruku na drugačiji način" - nasmješi se i izgubi u gužvi.
I tako slijepi čovjek na saznade da je natpis glasio: "Danas je proljeće, a ja ne mogu da ga vidim."
Nema komentara:
Objavi komentar