Salavat

Sufjan Sevri priča:

- Dok sam obilazio Kabu primjetih čovjeka koji kad bi god napravio koji korak svaki put bi učio salavat na Muhammeda a.s.

Ja mu priđoh i rekoh: O čovječe! Ti si ostavio i tesbih i tekbir i tehlil (riječi: Subhanallah, Allahu ekber i La ilahe illallah), a samo donosiš salavate na Alejhisselama. Sigurno za to imaš neki valjan razlog?

Kada me taj čovjek upita ko sam ja, i pošto mu se predstavih, on reče: Da nisi stranac ne bih ti ispričao svoj slučaj niti bih ti odao svoju tajnu...

Onda čovjek nastavi pričati: Išao sam sa svojim ocem na hadž i u putu moj otac umrije, a lice mu potpuno pocrni. Ja prekrijem njegovo lice i počnem iščekivati da neko naiđe kako bi mi pomogao oko ukopavanja mog oca. Tako dođe i noć, a ja zaspah i u snu vidjeh nekog čovjeka od kojeg nikad nisam ljepšeg vidio, niti ljepšu odjeću na nekom, niti ugodnijeg mirisa ikad osjetih. Čovjek dođe do mog umrlog oca i otkri njegovo lice pa ga dodirnu svojom rukom, a lice mog oca dobi finu bijelu boju. Kada čovjek krenu ja ga uhvatih za kraj odjeće i upitah:
O robe Allahov! Ko si ti kada si u ovoj tuđini došao da sa Allahovom milošću učiniš da ovaj moj otac ovako lijepo izgleda? Nepoznati čovjek odgovori: - Zar me ne prepoznaješ? Ja sam Muhammed sin Abdullahov, Allahov poslanik. Iako je tvoj otac bio griješnik, on je mnogo učio salavat na mene i pošto ga je zadesilo to što si vidio zamolio je Allaha za pomoć, a mene za šefa'at (zagovor kod Allaha dž.š.). Zbog toga sam ja odmah i došao jer ja pomažem svima onima koji mnogo salavat uče.

Na kraju čovjek reče: - Kada sam se ja probudio vidjeh da je lice moga oca bijelo i od tada i ja stalno učim salavat na Muhammeda alejhisselam.