Prenosi se da je neki čovjek došao Ibrahimu ibn Edhemu i rekao mu: „Moja duša me neprestano navodi na grijehe, pa me posavjetuj kako da se toga oslobodim.“
Ibrahim ibn Edhem mu odgovori: „Kad te duša pozove u grijeh prema Allahu, ti se slobodno prepusti grijesima, ali pod nekoliko uslova.“
„Koji su to uvjeti?“, upita čovjek.
Ibrahim mu reče: „Kada budeš želio učiniti grijeh onda to učini na mjestu gdje te Allah ne vidi.“
Čovjek mu reče: „Subhanallah, kako da to učinim kad me Allah svugdje vidi!“
Zatim mu reče: „Kada te duša pozove u grijeh učini to, ali ne na Allahovoj zemlji.“
Čovjek reče: „Ali kako kad je sva zemlja Allahova?!“
Ibrahim ibn Edhem je nastavio: „Kada budeš želio učiniti grijeh nemoj jesti ništa od opskrbe koju Allah daje.“
Čovjek uzviknu: „A zar sva opskrba nije od Allaha!“
„Kada budeš želio učiniti grijeh, i kada te nakon smrti meleki povedu u Vatru, nemoj ih slušati.“
„A kako da ih ne slušam i kako da se oduprem kad je to nemoguće.“
„Kada budeš čitao svoje grijehe iz knjige koja će ti biti data na Sudnjem danu, nemoj ih priznati već poreci da si to činio.“
„A gdje su kiramen-katibini, gdje su meleki čuvari, gdje su ostali svjedoci koji će svjedočiti protiv čovjeka?“
Na kraju mu Ibrahim ibn Edhem reče: „Pa kako se onda ne stidiš da činiš grijehe prema Allahu, a On te vidi, podario ti je život i opskrbu, dao ti zdravlje i snagu?!“
Nakon tih savjeta čovjek je počeo plakati i kroz suze je govorio: „Tako mi Allaha, od danas neću biti nepokoran Allahu, dž.š.“
Nema komentara:
Objavi komentar