Prenosi se da je Šurejh čuo nekoga kako se jada svome prijatelju na neku žalost koja ga je zadesila, pa mu priđe, uze ga za ruku i reče mu nasamo: "Čuvaj se da se žališ drugom sem Allahu. Jer nije isključeno, onaj kome se žališ ili ti je prijatelj ili neprijatelj. Pa ako je prijatelj, ražalostit ćeš ga i ne može ti pomoći, a neprijatelj će se naslađivati s tvojim stanjem. Pogledaj u ovo moje oko!" Pa pokaza na svoje jedno oko - "Tako mi Allaha, njime ne vidim ni osoba ni puta evo već 15 godina, a nikome za to nikada nisam rekao. Zar ti nisi čuo govor dobrog Allahovog roba: "Ja tugu svoju i jad svoj pred Allahom iznosim", neka ti uvijek Allah bude taj kome se jadaš i boli svoje iznosiš kod svake nedaće koja te zadesi, jer On je Najplemenitiji koji se pita, i Onaj koji je najbliži kada se odaziva onome koji ga moli.”
10. 06. 2010.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar