Zlatni ljiljani

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~$$
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~$$$$$$
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~$$$$$$$$$
~~~~~~~~~~~~~~~~~~$$$$$$$$$$$
~~~~~~~~~~~~~~~~~$$$$$$$$$$$$$
~~~~~~~~~~~~~~~~~~$$$$$$$$$$$
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~$$$$$$$$$
~~~~~~~~~~~$$$$$~~~~$$$$$$$$~~~~.$$$$$
~~~~~~~~~$$$$$$$$$$~~$$$$$$$~~-$$$$$$$$$$
~~~~~~~~$$$$$$$$$$$$$~$$$$$$~$$$$$$$$$$$$$
~~~~~~~~~$$$$$$$$$$$$$~$$$$~$$$$$$$$$$$$$
~~~~~~~~~~.$$$~~~~~~$$~$$$~$$~~~~~~$$$
~~~~~~~~~~~.$~~~~~~~~$~$$~$~~~~~~~~$
~~~~~~~~~~~~~~~~~~$$$$$$$$$$$$
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~.$$$$$
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~.$$$$$$$
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~.$$$$$
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~.$$$

Pod zastavom od ljiljana trebamo biti ponosni!

Noam Chomsky: Deset načina manipulacije ljudima

Noam Chomsky, ugledni američki filozof, politički aktivist i profesor emeritus lingvistike na Massachusetts Institute of Technology, sastavio je listu deset najsnažnijih i najučinkovitijih strategija za kojim posežu mediji kako bi se uspostavila manipulacija nad populacijom.

Zahvaljujući medijskim rekvizitima i propagandi, stvarani su ili uništavani društveni pokreti, opravdavani su ratovi, kaljene su financijske krize, poticane su neke druge ideološke struje, pa čak i nastajane fenomena medija kao proizvođača stvarnosti u kolektivnoj psihi. Ali kako otkriti najčešće strategije za razumijevanje ovog psihosocijalnog alata u kojem, nedvojbeno i mi sudjelujemo? Srećom Chomsky je dobio zadatak sintezirati i izložiti ovakvu praksu, od koje su neki načini više očitiji i sofisticiraniji, ali očito, svi su jednako učinkoviti i s određene tačke gledišta, ponižavajući. Poticanje gluposti, promicanje osjećaja krivnje, promicanje rastrešenosti, ili stvaranje umjetnih problema i onda ih magično rješavati, samo su neke od tih taktika.

1. STRATEGIJA DISTRAKCIJE - Ključni element društvene kontrole je strategija distrakcije ili ometanja koja će odvratiti pažnju javnosti od važnih pitanja i promjenama o kojima odlučuje politička i ekonomska elita, kroz tehniku poplava ili poplave kontinuiraih ometanja sa beznačajnim informacijama. Za strategiju ometanja je također bitno da javnost zanimaju osnovna saznanja iz nauke, ekonomije, psihologije, neurobiologije, i hibernetike.

“Držite pozornost javnosti daleko od stvarnih društvenih problema, okupirajte im misli pitanjima bez važnosti. Zadržati javnost zauzetom, zauzetom, zauzetom, tako da nema vremena za razmišljanje, vratite ih natrag na farmu među druge životinje.”

Izvod iz knjige “Tiha oružja za tihi rat”

2. STVORITI PROBLEME, PA PONUDITI RJEŠENJA - Ova metoda se također naziva “problem-reakcija-rješenje.” Ova metoda stvara problem, “situaciju” koja izaziva neke reakcije u javnosti, tako da se ponudi glavna mjera za koju “vladari” žele da javnost prihvati, ali u normalnim bi se okolnostima tome protivili.

Na primjer: Mediji razviju priču kako je došlo do pojačavanja urbanog nasilja. Javnost se uplaši, te na kraju pristaje na uvođenje novih sigurnosnih mjera i politike na štetu građanske slobode. Ili također: stvoriti ekonomsku krizu, te prihvatiti recesije kao nužno zlo  i u konačnici smanjenje socijalnih prava i rastavljanje javnih službi.

3. POSTUPNA STRATEGIJA - Natjerati javnost da prihvati neprihvatljivo, treba primjeniti postupno stvaranje problema, na kapaljku, ako treba i godinu ili više. Na ovaj su način uvedeni novi radikalni društveno-ekonomski uslovi (neoliberalizam) tokom 1980-tih i 1990-tih: privatizacija, nesigurnosti, fleksibilnost, masovna nezaposlenost – jednostavno toliko promjena koje je bi izazvle revoluciju kada bi se uvele odjednom.

4. STRATEGIJA ODGAĐANJA - Drugi način kako bi nepopularne odluke bile prihvačene jest da ih se nazove “bolnim i potrebnim” kako bi se zadobilo prihvaćanje javnosti za buduće promjene štetne za pojedinca. Prema psihologiji lakše je prihvatiti buduću, nego trenutnu žrtvu. Prvo, jer se trud neće koristiti odmah. Drugo, jer javnost, mase, ima tendenciju očekivati da će se sve “sutra popraviti”, te da će se njihovo žrtvovanje vrlo vjerovatno izbjeći. To daje javnosti više vremena da se navikne na ideju promjene i da je u konačnici prihvati sa ostavkom.

5. OBRATI SE JAVNOSTI KAO MALOM DJETETU - Većina reklama usmjerenih na širu javnost koristi diskurs, argumente, likove, te posebno dječje intonacije, često u neposrednoj blizini slabosti, kao da su gledatelji vrlo mali ili mentalno oštećeni. Što više žele zabluditi gledatelje, to više primjenjuju infantilne tonove.

Zašto?

“Ako se obratite osobi kao da je u dobi od 12 godina ili manje, dakle, zbog sugestija, to će težiti, uz neku vjerovatnost, da će odgovor ili reakcija te osobe također biti lišena kritičkog osjećaja kao i u osobe od 12 godina ili mlađe.”

Izvod iz “Tiha oružja za tihi rat”

6. KORISTI EMOCIONALNU STRANU - Iskorištavanje emocionalnog aspekta gledatelja je klasična tehnika koja će uzrokovati kratki spoj kod racionalne analize. Također, korištenje emocionalnog registra omogućuje otvaranje vrata za podsvjesno nametanje ideje, želje, strahova, prisila, ili izazivanja reakcije…

7. DRŽATI JAVNOST U NEZNANJU I PROSJEČNOSTI - Učiniti javnost nesposobnima da razumiju tehnologije i metode za njihovu kontrolu i ropstvo.

“Kvaliteta obrazovanja, s obzirom na niže društvene klase, treba, što je više moguće, biti osiromašena i osrednja, kako bi razlika u znanju između nižih i viših društvenih slojeva bila nepremostiva za niže slojeve društva.”

Izvod iz “Tiha oružja za tihi rat”

8. POTAKNUTI JAVNOST DA BUDE ZADOVOLJNA S PROSJEČNOSTI - Promicanje da javnost misli da je u modi činjenica da budu glupi, vulgarni i neobrazovani…

9. POJEDINAC TREBA KRIVITI SEBE - Napraviti da pojedinac vjeruje da je on jedini krivac za vlastitu nesreću, zbog neuspjeha svoje inteligencije, svoje sposobnosti, ili svojih nedovoljnih napora. Dakle, umjesto pobune protiv ekonomskog sistema, pojedinci ne djeluju jer su sami sebi krivi, što dovodi do depresivnih stanja kojima je jedina uloga da spriječi djelovanje pojedinca. A bez djelovanja, nema revolucije!

10. UPOZNATI POJEDINCA BOLJE NEGO ON POZNAJE SAMOG SEBE - Tokom posljednjih 50 godina, napredak u nauci je doveo do ubrzanog rasta “rupa” u znanju  između javnosti i onih u vlasništvu vladajuće elite. Zahvaljujući primjenjenoj biologiji, neurobiologiji i psihologiji, “sistem” posjeduje napredno znanje o ljudskom biću, bilo fizički ili psihički. Sistem je u mogućnosti da bolje razumije prosječnu osobu nego što on pozna sam sebe. To znači da u većini slučajeva, sistem ima više kontrole i veliku moć nad pojedincima od samih pojedinaca.

Izvor:
The international coalition