24. 05. 2011.

Nije sve onako kako izgleda

Jednom je Poslanik, alejhisselam, pošao obući čarape nakon što uze abdest. Tada doletje orao, zgrabi ustima jednu od njegovih čarapa i odletje. Resulullah, alejhisselam, bijaše malo zatečen.

Nakon nekog vremena, orao se vrati, okrenu čarapu nadolje i iz nje ispade crna zmija. Tada orao preda čarapu Poslaniku, alejhisselam, i reče: „Allahov Poslaniče, razlog moga letenja sa čarapom u ustima jeste zmija koja u čarapi bijaše sakrivena. Zato sam postupio neučtivo. Allah mi naredi da te zaštitim. Nemam razloga ne poštivati te i ne biti pokoran tebi.“


Alejhisselam iskaza zahvalu Allahu uzvišenome i reče: „Događaj koji smatrah lošim bio je ustvari iskaz odanosti i milosti. Orle, odnijeo si mi čarapu te bijah nezadovoljan. Rastužio si me, te smatrah to činom boli.“


Orao odgovori: „Voljeni, ovo je za tebe opomena od Allaha, kako bi ubuduće bio uvijek zadovoljan s Allahovom odlukom i uvijek Njegovu odluku smatrao činom dobrote, te kako bi uvijek sa zadovoljstvom prihvatao nešto što je Allah propisao, a što je u suprotnosti s tvojim željama. Za sve ono za šta misliš da ti šteti budi ubijeđen da je za tvoju korist i dobro. Desi li se kakva nesreća, ne budi tužan, i ne budi ophrvan bolju ako se dogodi nešto loše. Jer, kakva god te nesreća zadesila ona je samo brana većemu zlu.“


Orao nastavi: „Dok sam letio, vidjeh zmiju u tvojoj čarapi. Nije to do mene. Nikako! To je odraz tvoga vlastitoga svjetla i blagoslova. A Allah u Svojoj mudrosti držaše zmiju od tebe sakrivenu kako bi ti dao posebnu pouku.“


Čovjek ne smije postati nestrpljiv i pretjerano zabrinut kada ga kakva nesreća zadesi. Umjesto toga, treba o tome misliti kao o brani od većih nedaća. Drugim riječima, čovjek uvijek mora Boga dragoga moliti za sigurnost i u tome smjeru graditi planove za budućnost, ali istodobno i biti strpljiv s onim što mu od Allaha uzvišenoga dođe. Misao da ono što nekoga zadesi nije ništa drugo do brana od većih nedaća, utjeha je i olakšanje boli i patnje.


Ispuniš li srce samo žalom za „jučer“

o onome „sutra“ briga ako ti ne prestaje;

vremena, vjeruj, imati više nećeš

zahvaliti za “danas”, za ono što ti Allah sada daje.

19. 05. 2011.

Uslovi za griješenje

Prenosi se da je neki čovjek došao Ibrahimu ibn Edhemu i rekao mu: „Moja duša me neprestano navodi na grijehe, pa me posavjetuj kako da se toga oslobodim.“
Ibrahim ibn Edhem mu odgovori: „Kad te duša pozove u grijeh prema Allahu, ti se slobodno prepusti grijesima, ali pod nekoliko uslova.“

„Koji su to uvjeti?“, upita čovjek.

Ibrahim mu reče: „Kada budeš želio učiniti grijeh onda to učini na mjestu gdje te Allah ne vidi.“
Čovjek mu reče: „Subhanallah, kako da to učinim kad me Allah svugdje vidi!“

Zatim mu reče: „Kada te duša pozove u grijeh učini to, ali ne na Allahovoj zemlji.“

Čovjek reče: „Ali kako kad je sva zemlja Allahova?!“

Ibrahim ibn Edhem je nastavio: „Kada budeš želio učiniti grijeh nemoj jesti ništa od opskrbe koju Allah daje.“

Čovjek uzviknu: „A zar sva opskrba nije od Allaha!“

„Kada budeš želio učiniti grijeh, i kada te nakon smrti meleki povedu u Vatru, nemoj ih slušati.“

„A kako da ih ne slušam i kako da se oduprem kad je to nemoguće.“

„Kada budeš čitao svoje grijehe iz knjige koja će ti biti data na Sudnjem danu, nemoj ih priznati već poreci da si to činio.“

„A gdje su kiramen-katibini, gdje su meleki čuvari, gdje su ostali svjedoci koji će svjedočiti protiv čovjeka?“


Na kraju mu Ibrahim ibn Edhem reče: „Pa kako se onda ne stidiš da činiš grijehe prema Allahu, a On te vidi, podario ti je život i opskrbu, dao ti zdravlje i snagu?!“


Nakon tih savjeta čovjek je počeo plakati i kroz suze je govorio: „Tako mi Allaha, od danas neću biti nepokoran Allahu, dž.š.“

17. 05. 2011.

Zar ne želiš dobro?

Prenosi Kadi Iljaz u djelu „Šifa“ od Adullaha b.Omera, r.a.:

Jednog dana bili smo zajedno sa Allahovim Poslanikom kad naiđe jedan beduin, pa ga Allahov Poslanik, a.s. upita:

-Gdje si pošao?

Beduin mu odgovori:

-Idem svojima!

-Zar ne želiš dobro?

-Šta je to, kakvo je to dobro?

-To je tvoje svjedočenje Allahove jednoće i da sam ja Njegov rob i Poslanik…

Beduin pažljivo otvori oči i pogleda, a zatim reče:

-Imaš li dokaz za to? Zapravo, možeš li pokazati kakvo čudo kojim ćeš dokazati svoje poslanstvo?
Počast svjetovima, s.a.v.s., reče:

-Idi i poselami drvo na kraju ove doline, neka dođe ovamo!

Beduin potrča poput lišća nošenog vjetrom, i kada stiže pored drveta, prenese mu

Resulullahov selam.

Drvo zaljulja lijevo-desno, naprijed-nazad, iščupa korijenje i poput insana dođe pred Resulullaha, s.a.v.s.. Tri puta zaredom izgovori Šehadet, zatim se vrati nazad, ukopa svoje korijenje u zemlju i ostade kako je i bilo.


Kada vidje ovaj izvanredan prizor, beduina zahvatiše čuđenje i strah. U zanosu i sreći reče:
-O, Allahov Poslaniče, dozvoli mi da ti učinim sedždu!

Rahmet Pejgamber, s.a.v.s., reče:

-Ne, da je bilo dozvoljeno da čovjek učini sedždu čovjeku, naredio bih da žene čine sedždu svojim muževima.

Beduin, kao da je čovjek nekog drugog svijeta, drhtao je poput ptića u gnijezdu:
-O, radosti svjetova, dozvoli mi da ti poljubim mubarek ruku!

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mu je dozvolio. Poljubio je te mubarek ruke što najljepše Džennetske ruže ubiraju, na tom mjestu prepusto je dušu moru islama i počastio se muslimanskim nurom.